TAEKWONDO.HRBAT.COM

Vijesti | Kuća slavnih | Taekwondo | Kalendar | Kontakt

 

vijesti
naslovnica
olimpijske igre
svjetska prvenstva
europska prvenstva
višesportske igre
prvenstva hrvatske
para-taekwondo
etu a-turniri
poomsae
natječaji
obrazovanje
ostalo-arhiva
2012
2011
2010
2009
zaštita sportaša
arbitražni sud za sport
olimpijski pokret
hoo
World Taekwondo Federation
 

 
     
 

olimpijske igre London 2012 - taekwondo

 

europske kvalifikacije: najezda Slavena

 

30. 1. 2012.

  Na Europskim olimpijskim kvalifikacijama u ruskom Kazanu je nastupilo 120 sportaša i sportašica iz 39 zemalja, a put na Olimpijske igre za svoje nacionalne olimpijske odbore su izborila po tri najuspješnija iz svake težinske kategorije. 24 raspoloživa mjesta podijelilo je 14 zemalja: po tri plasmana izborile su Srbija, Slovenija i Španjolska, po dva Njemačka, Rusija, Turska i Ukrajina, a po jedno Armenija, Francuska, Finska, Italija, Nizozemska, Poljska i Švedska. Muška selekcija Hrvatske je i ovaj put profućkala svoje zicere.
  Već prvog dana turnira Rusija je osigurala dva plasmana i time popunila olimpijsku kvotu, pa će za London, uz domaćine, jedina od europskih zemalja pripremati četiri sportaša. To im je dosad najbolji kvalifikacijski skor: u Sydneyu i Ateni imali su po dvoje sportaša, dok u Peking nisu plasirali nikoga.
  Najveće iznenađenje turnira svakako je lakoća s kojom je mlađahna reprezentacija Srbije osvojila tri plasmana za svoj premijerni olimpijski nastup: prvo su do zlata prošetali Dragana Gladović (27.7.1992) u kategoriji naše Ane Zaninović i Damir Fejzić (16.4.1994) u kategoriji Filipa Grgića, a onda je najstarija članica repke, 20-godišnja Milica Mandić (6.12.1991) izgubila finale teške kategorije. Četvrti reprezentativac, Stojan Rabijac (12.11.1993), poražen je u drugom kolu.
  Mrvicu manje uvjerljivo, sa tri bronce vrijedne olimpijskih plasmana, prošla je reprezentacija Slovenije. Prvi plasman osigurao im je teškaš Ivan Trajkovič (1.9.1991), a zadnjeg dana turnira isti su uspjeh ponovile naša Korčulanka Franka Anić (5.2.1991) do 67kg i najiskusnija članica tima, teškašica Nuša Rajher (2.7.1983), u čijim pripremama je kao član tima sudjelovao i naš Tomislav Bučanac iz TK Jastreb. Četvrti član repke, Jure Pantar (16.8.1991), poražen je u drugom kolu. Slovenske boje u Sydneyu 2000. je branio Marcel More, a na dvije potonje Olimpijade su apstinirali.
  Na ovim je kvalifikacijama još samo Španjolska osigurala tri plasmana: u kategoriji Lucije Zaninović gledat ćemo veteranku Brigitte Yague (15.3.1981), četverostruku prvakinju Europe i trostruku prvakinju svijeta, a putovnice su zaradili još seniori Joel Gonzalez (1989) i Nicolas Garcia (1988).
  Iako glavnu riječ na tatamiju nezaustavljivo preuzimaju vršnjaci Republike Hrvatske, od "staraca" valja spomenuti bar još turskog veterana Bahrija Tanrikula (16.3.1980), koji je izborio treći uzastopni olimpijski nastup; uz srebro s OI 2004, on u vitrini čuva tri titule svjetskog i dvije europskog prvaka, te brdo "grnčarije".
  Ultimativni cilj svih olimpijaca sada je da poslije Europskog prvenstva na rang listama svojih olimpijskih kategorija budu među četiri najbolja: to će im kao nositeljima uvelike olakšati put do olimpijskih medalja, jer će u razvodnjenoj konkurenciji otvarati šansu za borbu protiv manje opasnih boraca, od kojih mnogi dolaze iz "egzotičnih" zemalja. Status nositelja sam po sebi ipak ne znači sve; europske su kvalifikacije prije borbi za medalje napustili i neki prvi nositelji, a put u London izborili su i neki borci koji nisu bili među nositeljima.
 
 

nula bodova

 

 

30. 1. 2012.

 
Taekwondo je okončao sve kvalifikacije za svoje četvrte Olimpijske igre i možemo konstatirati da se, mjereno brojem osiguranih plasmana, 200 saveza svijeta kvalitetom razvrstalo u pet jakosnih skupina: onu prvu ligu čini šest zemalja koje će na Olimpijskim igrama imati punu kvotu od četiri sportaša, drugu čini 16 zemalja s po tri olimpijca, a u petoj su zemlje koje u Londonu neće imati predstavnike te one četiri zemlje koje će putovati zahvaljujući pozivnicama. Po toj računici, hrvatski taekwondo je gdje je bio i prije Pekinga, u 3. ligi, u kojoj je 16 zemalja s po dva olimpijska plasmana. Više plasmana od Hrvatske, dakle, imaju 22 zemlje svijeta, a dio javnosti iznenadila je činjenica da su se briljantnim nastupima među njih probile Srbija i Slovenija.
  Po preranom potopu naših boraca bili smo toliko razočarani i ljuti da smo prije komentara odlučili prespavati. Probudili smo se jednako ljuti, pa smo odlučili prespavati još jednom. Trećeg dana smo i dalje ljuti. Svi ostali još blaženo snivaju, ili se možda drže one stare "šutnja je zlato", jer misle da u nas mogu prigovarati samo pojedinci koji su spremni prijeći u rekreativce ili oni koji su spremni nastupati za Sloveniju i BIH. Nemamo tih briga, pa ćemo ipak prozboriti par riječi.
  U hrvatskim klubovima ima solidnih sportašica, sportaša i trenera, ali se već dugo čini da su uglavnom prepušteni sami sebi jer u nacionalnom vodstvu nema pravih razvojnih vizija. Ipak smo opet nasjeli na priče o vrhunskim pripremama naših seniora pod vodstvom vrhunskog bugarskog stručnjaka, i po uvidu u ždrijebne liste olimpijskih kvalifikacija Jarloniju smo predviđali borbu za broncu, u koju će ga iz polufinala gurnuti Španjolac Gonzalez, a uz malo sreće i koncentracije za Grgića nam se normalnom činila šetnja do finala. Figu veliku. Usprkos zavaravanjima, u muškom dijelu našeg taekwondo sporta nema pomaka: iz tri smo pokušaja na dosadašnje službene Olimpijske igre u prvom pokušaju poslali jednu (sa svjetskih kvalifikacija!), a potom triput po dvije seniorke, dok nam olimpijske kvalifikacije seniora uvijek završavaju tužno.
  Iako se obojici naših boraca ovaj put ždrijeb do polufinala sasvim otvorio, obojica su zapeli u drugim borbama, protiv mlađahnih početnika na međunarodnoj sceni.
  Stipe Jarloni (15.7.1991) je karijeru počeo osvajanjem titula prvaka Europe u kadetskoj (2005) i juniorskoj (2007) konkurenciji, a na Juniorskom prvenstvu svijeta 2008. bijaše brončani. Kao senior je malo usporio: praznih se ruku vratio s dva svjetska i jednog europskog prvenstva, a potom na EP 2010. bijaše treći. Od 2009. osvaja prvenstva države, ali nije puno putovao na A-turnire, na kojima je u tri godine osvojio pet odličja (2+1+2). Na ovim kvalifikacijama bijaše četvrti nositelj i u prvom kolu je s 9:2 pobijedio Izraelca Malachija (16.6.1992), 136. na rang listi WTF-a, koji iza sebe ima tek nekoliko juniorskih (2+0+2) i seniorskih rezultata (0+2+2) sa A-turnira, te iskustvo ranog ispadanja s dvaju svjetskih i dvaju europskih prvenstava. Čini se kako je Jarlonijev nastup u drugom kolu potom shvaćen kao formalnost: Andrei Rotaru (17.5.1993) iz Moldavije dosad ima samo jedno međunarodno odličje, broncu s Univerzijade 2011. zahvaljujući kojoj je 64. na rang listi WTF-a i, iako se nitko nije kladio na njega, semafor je zaustavljen na 6:13.
  Filip Grgić (25.10.1989) u mlađim kategorijama nije imao međunarodnih uspjeha, ali je sa 17 godina osvojio našu prvu, i još uvijek jedinu mušku titulu svjetskog prvaka (2007). U zadnjih pet godina bijaše doprvak Europe 2010. i uspješno je nastupio na 10 A-turnira (4+2+4), a praznih je ruku okončao dva svjetska i dva europska olimpijska kvalifikacijska turnira, te dva svjetska i jedno europsko prvenstvo. Kao drugi nositelj Grgić je u prvom kolu kvalifikacija bio slobodan. U drugom je s 12:6 pobijedio Čeha Viktora Jankovskog (16.8.1988), kojega nema u rankingu WTF-a jer na najvećim natjecanjima u 12 nastupa nije osvojio ništa. U trećem kolu podmetnut mu je maloljetni Srbin Damir Fejzić (16.4.1994), 290. na rang listi WTF-a, koji je prošle godine osvojio broncu na Juniorskom EP i svoje jedine seniorske medalje - bronce na Belgian i Paris Open; meč je okončan sa 3:6, pa je Grgić završio nastup, a Fejzić je samouvjereno produžio po zlato.
  Tako se istopila bajka o hrvatskom taekwondo sportu koji je "na vrhu svijeta". Nismo pazili: krvna slika taekwondo svijeta ubrzano se mijenja i, dok mi tapkamo u mjestu, na popisu najuspješnijih prestižu nas neke nacije kojih početkom ovog olimpijskog ciklusa nije bilo nigdje. Obistinila se mantra nekih domaćih stručnjaka koja kaže da u taekwondou danas svatko može pobijediti svakoga: ove su kvalifikacije pokazale da svatko može pobijediti svakog hrvatskog borca, jer Stipe Jarloni i Filip Grgić su na domaćem terenu nepobjedivi (iako bi više nastupa bilo dobro i za njih i za konkurenciju), ali na najvećim međunarodnim natjecanjima ipak stagniraju. Iz toga proizlazi da im osobni treneri talente razvijaju u dobrom smjeru, pa nam očito fali promišljena stručna nadgradnja na državnom nivou.
  Hrvatska ostaje na dva olimpijska plasmana, koja nam je na svjetskim kvalifikacijama izborio Taekwondo klub Marjan, točnije - Ana i Lucija Zaninović sa svojim trenerom Tonijem Tomasom. Cijela zemlja od njih očekuje olimpijska odličja, a kad ih osvoje to će biti dokaz da se u našem savezu radi savršeno. Blamaže ćemo gurnuti u najdublji zapećak.

 

svjetske kvalifikacije

 
 

3. 7. 2011.

Na Svjetskim olimpijskim kvalifikacijama nastupilo je 109 zemalja, a samo se njih 15 može pohvaliti osvajanjem nekog od 24 olimpijska plasmana. Samo Koreja ima sto postotni učinak i, uz Britaniju kao domaćina Igara, zasad su jedina zemlja s punom kvotom od dvije sportašice i dva sportaša.

uspješnost zemalja:

1. Koreja 4 (2+1+1)
2. Azerbajdžan 2 (1+1+0)
2. Kina 2 (1+1+0)
4. Tajvan 2 (1+0+1)
5. Iran 2 (0+2+0)
6. Hrvatska 2 (0+1+1)
6. Rusija 2 (0+1+1)

8. Francuska 1 (1+0+0)
8. Tajland 1 (1+0+0)
8. Turska 1 (1+0+0)
11. Dominikana 1 (0+1+0)
12/15. Brazil 1 (0+0+1)
12/15. Grčka 1 (0+0+1)
12/15. Italija 1 (0+0+1)
12/15. Švedska 1 (0+0+1)

S po 11 osvojenih olimpijskih plasmana Europa i Azija ostaju glavni igrači, dok je preostala 2 mjesta osvojila Panamerika.Po vrijednosti medalja, najuspješniji kontinent i ovom je prigodom Azija (5+4+2), a osvajači im dolaze iz 5 zemalja. Isti broj malo manje vrijednih medalja (3+3+5) odlazi u 8 europskih zemalja.

broj olimpijaca po zemljama:

4 olimpijca
(2 zemlje)

Južna Koreja
Velika Britanija (bez kvalifikacija)

2 olimpijca
(6 zemalja)

 Azerbajdžan, Hrvatska, Iran, Kina, Rusija, Tajvan

1 olimpijac
(8 zemalja)
 Brazil, Dominikanska Republika, Francuska,
Grčka, Italija, Švedska, Tajland, Turska
  Zanimljiva se priča može ispisati i o velikim silama koje tek moraju potražiti šansu na kontinentalnim kvalifikacijama, ali to ćemo ipak preskočiti ošamućeni uspjehom sestara Zaninović, koje su u ženskoj konkurenciji razriješile naše olimpijske dileme.
  Prigodu valja iskoristiti i za podsjećanje kako su nam dosad na svjetskim kvalifikacijama olimpijske plasmane uspjele osigurati samo Nataša Vezmar (na OI Sydney 2000) i Sandra Šarić (na OI Peking 2008).
 
 

obje su prošle

 
 

3. 7. 2011.

 
  Osim rijetkih turnira iz onih vremena kad su nastupale u istoj kategoriji, pa su si međusobno prepuštale finala zbog nedostatka volje za međusobnu borbu, dosad se nije dogodilo da sestre Zaninović obje budu na tronu istog natjecanja. Prokletstvo je palo u najboljem trenutku, a istu bi stvar bilo zgodno ponoviti i u Londonu. Zahvaljujući njima i njihovom treneru Toniju Tomasu, Hrvatska je postala jedna od osam Europskih zemalja koje su na Svjetskim kvalifikacijama izborile vize za Olimpijadu, i jedna od samo šest zemalja svijeta čije će boje braniti dvoje sportaša. Zasad. Kontinentalne kvalifikacije iznjedrit će još 12 olimpijaca i 12 olimpijki, u svakoj kategoriji po tri, pa imamo teoretske šanse pojačati se sa dva muškarca.
  Lucija Zaninović je prošetala tatamijem jednako kako je njena sestra Ana prošetala Svjetskim prvenstvom i u pravi čas podsjetila nas je zbog čega volimo taekwondo. Ždrijeb joj se idealno otvorio, ali u njenim nastupima nije bilo ni nagovještaja kalkuliranja, čak ni protiv one jedine nositeljice koja joj se na putu do finala ispriječila u 4. kolu. Neke favoritkinje ispale su bez njene pomoći, ali ukupan skor od 53:12 iz četiri borbe govori sve o njenom pristupu ovom natjecanju. Bili smo oduševljeni i puni ponosa, a onda smo dobili šamar: u prva tri dana turnira Lucija je bila najuvjerljivija od svih sportašica, ali ni savršene proizvode mi još dugo nećemo znati primjereno umotati - kad smo napisali kako najsigurniji put za London vodi preko finala, "dok osvajanje zlata potom nije prioritet", nismo ni pomislili da bi nas netko mogao shvatiti doslovno, a trećeg dana olimpijskih kvalifikacija TV publici diljem svijeta su uskraćene obje finalne borbe. I dok se predaja Iranca Karamija Azerbajdžancu Azizovu može tumačiti kao lijepa gesta prema domaćinu, Lucijinu predaju Kineskinji Wu dio promatrača tumači kao nepoštivanje publike i kao manjak osjećaja za fair play. Prigovore na ovu temu imat ćemo, na žalost, prigodu upućivati ponekom sudioniku svih kontinentalnih kvalifikacija.
  Predvidjeli smo da Ana Zaninović neće imati većih problema prije polufinala, i ostvarilo se: pobijedila je Srpkinju Tanacković (9:1), Finkinju Mikkonen (6:3) i Libanonku Paoli (15:7), ali ju je u polufinalu dočekao krvav posao protiv prve nositeljice, Hou Yuzhuo iz Kine, koja je pronašla ključ za zaustavljanje naše sportašice i sa 6:5 ju je poslala u borbu za broncu. Sama potom u finalu nije uspjela protiv druge nositeljice, Tajvanke Pei-Hua Tseng, koja je u polufinalu pobijedila Japanku Mayu Hamada i podmetnula je na Anin put prema Londonu.
  Na japanske borce već godinama ne obraćamo pažnju, ali ovu će, ako nitko drugi, pamtiti Ana: iako ni u jednom meču nije briljirala, uglavnom je ostavljala dojam o ravnopravnosti, a tako bijaše i protiv naše prvakinje. Ana je povela, a rezultat se potom dugo lomio, da bi nas 4:7 u trećoj rundi držalo u predinfarktnom stanju do zadnjih desetak sekundi, kad je sijevnuo Anin udarac u glavu. Po isteku vremena semafor je pokazao 7:7, a Ana je u produžetku bila spretnija za zlatni bod, koji ovaj put ima brončani sjaj i težinu olimpijske vize. Pri jednoj blokadi Ana je pobjedu platila lomom podlaktice.
  Trener Toni Tomas profesionalno godinama raste zajedno s blizankama, uz naše nove olimpijke je od njihovog sportskog početka, i ako uspije održati kontinuitet rezultata dokazat će kako zavrjeđuje mjesto u društvu ponajboljih trenera Europe.
 

vijesti za siječanj 2012 - kronološki

 
plasirani sportaši - po kategorijama

SF-49kg (16 sportašica)
Carola Lopez, Argentina
Catherine Kang (Seul-Ki), Central Africa
Jingyu Wu, China
Yang Shu-Chun, Chinese Taipei
Lucija Zaninović, Croatia
Sumeyye Manz, Germany
Elizabeth Zamora Gordillo, Guatemala
Erika Kasahara, Japan
Dana Touran, Jordan (?)
Jannet Alegria, Mexico
Sanaa Atabrour, Morocco
Theresa Tona, Papua New Guinea
Carolena Carstens, Panama - invitation/pozivnica
Kristina Kim, Russia
Brigitte Yague Enrique, Spain
Chanatip Sonkham, Thailand
SF-57kg (16 sportašica)
Yeny Contreras, Chile
Hou Yuzhuo, China
Pei-Hua Tseng, Chinese Taipei
Ana Zaninović, Croatia
Nidia Munoz Aleman, Cuba
Wahba Hedaya, Egypt
Suvi Mikkonen, Finland
Marlene Harnois, France
Jade Jones, Great Britain
Mayu Hamada, Japan
Andrea Paoli, Lebanon
Robin Cheong, New Zealand
Bineta Diedhiou, Senegal
Dragana Gladović, Serbia
Rangsiya Nisaisom, Thailand
Diana Lopez, USA
SF-67kg (16 sportašica)
Carmen Marton, Australia
Farida Azizova, Azerbaijan
Karine Sergerie, Canada
Ruth Marie Gbagbi, Cote d'Ivoire
Seham El Sawalhy, Egypt
Helena Fromm, Germany
Sarah Stevenson, Great Britain
Andrea St. Bernard, Grenada
Sousan Hajipourgoli, Iran
Gulanafis Aitmukhambetova, Kazakhstan
Kim Mi-Kyung, Korea
Franka Anić, Slovenia
Elin Johansson, Sweden
Nur Tatar, Turkey
Paige McPherson, USA
Chu Hoang Dieu Linh, Vietnam
SF+67kg (16 sportašica)
Natalia Silva, Brazil
 Davin Sorn, Cambodia - invitation/pozivnica
Glehnis Hernandez Horta, Cuba
Gwladys Epangue, France
Nadin Dawani, Jordan
Feruza Yergeshova, Kazakhstan
Sae-Bom An, Korea
Maria Espinoza, Mexico
Wiam Dislam, Morroco
Anastasila Baryshnikova, Russia
Talitiga Crawley, Samoa
Milica Mandić, Serbia
Nuša Rajher, Slovenia
Khaoula Ben Hamza, Tunisia
Maryna Konieva, Ukraina
Natalya Mamatova, Uzbekistan
Lucija & Ana Zaninovic
SM-58kg (16 sportaša)
Mokdad El Yamine, Algeria
Safwan Khalil, Australia
Wei Chen Yang, Chinese Taipei
Oscar Munoz, Colombia
Heiner Oviedo, Costa Rica
Yulis Gabriel Mercedes, Dominican R.
Tamer Bayoumi, Egypt
Tameem Al-Kubati, Jemen - invitation/pozivnica
Nursultan Mamayev, Kazakhstan
Lee Dae-Hoon, Korea
Damian Villa, Mexico
Alexey Denisenko, Russia
Joel Gonzalez Bonilla, Spain
Uno Sanli, Sweden
Pen-Ek Karaket, Thailand
Le Huynh Chau, Vietnam
SM-68kg (16 sportaša)
Rohullah Nikpai, Afghanistan
Diogo Silva, Brazil
Patrick Boui, Central Africa
Martin Stamper, Great Britain
Mohammad Bagheri Motamed, Iran
Mohammad Abulibdeh, Jordan
Idulio Islas, Mexico
Kismet Campbell, New Zealand
Isah Adam Muhammad, Nigeria
Peter Lopez, Peru
Michal Loniewski, Poland
Damir Fejzić, Serbia
Servet Tazegul, Turkey
Hryhorii Husarov, Ukraina
Terrence Jennings, USA
Dmitriy Kim, Uzbekistan
SM-80kg (16 sportaša)
Nesar Ahmad Bahawi, Afghanistan
Sebastian Crismanich, Argentina
Arman Yeremyan, Armenia
Ramin Azizov, Azerbaijan
Sebastian Michaud, Canada
Ahmed Abdelrahman, Egypt
Lutalo Muhammad, Great Britain
Yousef Karami, Iran
Mauro Sarmiento, Italy
Abdulraim Rasul, Kyrgystan
Issam Chernoubi, Morocco
Tommy Mollet, Netherlands
Scott Vaughn, New Zealand
Nicolas Garcia, Spain
Farkhod Negmatov, Tajikistan
Steven Lopez, USA
SM+80kg (16 sportaša)
Francois Coulombe Fortier, Canada
Liu Xiaobo, China
Robelis Despaigne, Cuba
Anthony Obame, Gabon
Alexandros Nikolaidis, Greece
Carlo Molfetta, Italy
Kenneth Edwards, Jamaica
Cha Dong-Min, Korea
Daba Modibo Keita, Mali - invitation/pozivnica
Chika Chukwumerije, Nigeria
Gadzhi Umarov, Russia
Kaino Thomsen, Samoa
Ivan Trajkovič, Slovenia
Alisher Gulov, Tajikistan
Bahri Tanrikulu, Turkey
Akmal Irgashev, Uzbekistan





zemlje na Olimpijskim igrama 2012:

4 olimpijca
(6 zemalja)

Egypt, Mexico, South Korea, USA,
Great Britain, Russia

3 olimpijca
(16 zemalja)

Brazil, Canada, China, Cuba,
Chinese Taipei, Iran, Jordan, Kazakhstan, New Zealand, Morocco, Thailand, Uzbekistan,
Serbia, Slovenia, Spain, Turkey

2 olimpijca
(16 zemalja)

Afghanistan, Argentina, Australia, Central Africa, Japan, Nigeria, Samoa, Tajikistan, Vietnam,
Azerbaijan, Croatia, France, Germany, Italy, Sweden, Ukraina

1 olimpijac
(21 zemlja)
Algeria, Chile, Colombia, Costa Rica, Cote d'Ivoire, Dominican Republic, Guatemala, Gabon, Grenada, Jamaica, Kyrgystan, Lebanon,
Papua New Guinea, Peru, Senegal, Tunisia, Armenia, Finland, Greece, Netherlands, Poland

+ 4 pozivnice

Vrh-Top
© Taekwondo.HRBAT.com

 

Vijesti | Kuća slavnih | Taekwondo | Kalendar | Kontakt